<br />
D
osad smo nosili ‘’epitet’’ prve zemlje u svijetu po oružju koje građani posjeduju u odnosu na broj stanovnika, a odsad smo “zaslužili” još jednu titulu: prvi smo po broju penzionera u odnosu na broj radno sposobnih građana, alal nam vjera, kako to gordo zvuči!
Nije to mala stvar, narode predobri i najtrpeljiviji na planeti Zemlji, biti prvi u nečemu, još kada tome dodamo da je nama, Crnogorcima, u genima vječita želja da budemo samo prvi, ili prvi do njega, onda nam je jasno koliko smo na to ponosni... Sve ostalo “ne priznajemo”, kao što ne priznajemo da smo dobrano učestovali, voljno ili nevoljno, u rušenju one velike i poštovane u svijetu zajedničke nam kuće-države. Šta nam je trebala ta velika i prostrana, ekonomski uspješna i slobodna zemlja, u kojoj nije bilo tjeskobe ni za koga, kad možemo da imamo to što danas imamo... Male feude preslabe u svakom pogledu, unutar kojih su očigledne podjele po svima šavovima, i gdje su nesloga, neznanje i nerazumijevanje zauzeli centralno mjesto i postale kočnice svemu naprednom... Gdje ima korupcije, kriminala, pljačke, a revolveraški obračuni ne prestaju... A naša vlast sve to gleda i priča, samo priča...
Prihvatili smo, narode osiromašeni, pljačkaški kapitalizam, netransparentnu privatizaciju, zatvaranje fabrika i preduzeća, a one koji su dotad u njima radili, zarađivali za sebe i za sve nas protjerali na ulice da tamo traže pravdu, parče hljeba i slobode.
Prihvatili smo siromaštvo i bijedu kao alternativu onom boljem životu kojeg su skoro svi narodi i narodnosti imali u vrijeme zlatnog socijalizma.
Posjekli smo granu na kojoj smo sjedjeli, pa sada polako, ali sigurno poprimamo obrise robova u rođenoj zemlji... Eto, zato smo tu gdje jesmo, prvi u onome što ne bi trebalo.
Sve ovo mnogo ne zabrinjava postojeću vlast, a i što bi, oni su sebi priuštili položaje, dobre plate i razne beneficije, taman onoliko koliko im je potrebno... To što građani Crne Gore svakim danom žive sve gore i neslobodnije vlast mnogo ne dotiče... Zašto bi, kad oni za to nijesu krivi, već neko drugi, treći, samo ne oni, tamo neka recesija, tržište, strani kapital...
Gospodo iz vlasti, recite već jednom ovom narodu: ko vodi ovu zemlju, ko vodi ovako pogrešnu ekonomsku politiku, ko to ne zna ili neće da na pravi način valorizuje resurse države, od čijih benefita možemo svi da pristojno živimo?
Kažite već jednom, ko je taj što obećava evo četvrt vijeka i brda i doline, neko bolje sjutra ovom narodu, a narod sve grđe živi? Zašto građani ne mogu, kao nekad u socijalizmu dok su komunisti bili na vlasti, da se slobodno kreću gradom, selom, ulicom...? I šta se to događa ili se dogodilo s našim institucijama sistema pa više nijesu “svoje” već su potpale pod uticaj nekih činilaca u državi i ne opravdavaju svrhu zbog koje postoje? Ko je za sve to kriv, svevišnji sigurno nije, radnička klasa takođe nije, pa šta je onda u pitanju? Gdje je zapelo, gospodo?!
Privreda ne funkcioniše, država je prezadužena, pokradena, nema dovoljno svježeg kapitala, nema otvaranja većih radnih kolektiva – fabrika. Ne mislite valjda da s ovim vašim srednjim i malim preduzećima (od kojih mnoga nemaju sopstvenu radnu snagu) riješite ogromnu nezaposlenost? Svi znamo da je skoro pola tih preduzeća bankrotiralo, nesolventno je ili su u stečaju. Pitamo vas zašto ne revitalizujete kolektive koji s malo ulaganja mogu da uposle veći broj radnika, a takvih ima po Crnoj Gori koliko god hoćete?
Čekanje da nam drugi u Crnoj Gori ili neko van nje riješi ove probleme suviše je neozbiljno i neodgovorno. Nije rješenje prinudno penzionisati radno sposobnu snagu koja može još da radi i na svim poljima doprinosi sebi i ovom društvu, već ih je trebalo organizovati da rade u svojim bivšim kolektivima i mnogo više zarađuju od crkavice koju ćete im dati na ime penzije, ako za to bude para.
Nije pametno pribjegavati kratkoročnim rješenjima koja nikome ne donose dobro. Smatrate li da se od penzija koje iznose od 150 do 200 eura ili nešto više može živjeti, odnosno preživjeti i da li ste razmišljali odakle će vam biti sredstva za njihovu isplatu? Kako ćete obezbijediti novac za 130.000 penzionera koliko ih danas, po nekim procjenama, ima u Crnoj Gori? Ko će to da zarađuje, ako računica po poznatoj formuli tri radnika – jedan penzioner pokazuje da je to teško ostvarivo, a da penzioni fond i penzioneri ne budu kolateralna šteta vaših naumjesnih poteza i vođenja ekonomske politike?!
Kažite, gospodo iz vlasti, ko, kada i gdje će pare da nađe (ko ih je to izgubio) ako naša privreda ne funkioniše već je u kolapsu odavno? Ne mislite, valjda, da ovaj narod i penzionere ‘’držite na kašičicu’’ čitavog života ili računate na međunarodne kredite i pozajmice koje će naši potomci morati da vraćaju?
Nameću se mnoga pitanja i dileme... Kako i s kim ovaj narod treba da ide dalje, jer ste vi, gospodo iz vlasti, odavno potrošili sve kredite i iluzorno bi bilo očekivati da možete sami sebe prevazići i ponuditi nešto novo, osim stare, isprazne demagogije i političko – ekonomskog tumaranja?!
Komunisti smatraju da narod treba da traži nove, svježe snage, neiskompromitovane i stručne kadrove koji će raditi u interesu svih građana Crne Gore... U protivnom, ovaj brod kojim odavno kormilarite bez kompasa, očekuje potonuće.
Piše: Ratko Đukić